⚖️ UGOVOR O USTUPANJU I RASPODELI IMOVINE ZA ŽIVOTA ⚖️

Ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života predstavlja ugovor kojim predak u formi javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave ustupa imovinu svojim potomcima. Uslov punovažnosti Ugovora je saglasnost svim ustupiočevih potomaka koji će po Zakonu o nasleđivanju biti pozvani da ga naslede, koja se može dati i naknadno.

Ugovor je punovažan i ako potomak koji nije dao saglasnost, umre pre ustupioca ili se odrekne nasleđa ili je nedostojan a ne ostavi potomstvo. Ugovorom o ustupanju i raspodeli imovine za života može biti obuhvaćena samo imovina koja postoji u času ustupanja i raspodele, a koja posle smrti ustupioca neće ulaziti u njegovu zaostavštinu.

Zakon o nasleđivanju ostavlja mogućnost ustupiocu i njegovom bračnom drugu, da na svim ili nekim ustupljenim dobrima, zadrži neka svoja prava na primer pravo uživanja, pravo naknade u vidu doživotne rente, ili ugovora o doživotnom izdržavanju, ili kakvu drugu naknadu. Ustupilac može ugovorom obuhvatiti i svog bračnog druga, ako se bračni drug saglasi, i tada on ima isti položaj kao i ustupiočevi potomci. Potomci između kojih je ustupilac razdelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, osim ukoliko drugačije nije ugovoreno.

Ustupilac može zahtevati da mu potomak vrati sve što je primio ako je potomak pokazao grubu neblagodarnost prema njemu ili ako potomak njemu ili kome drugome ne daje izdržavanje određeno ugovorom o ustupanju i raspodeli. Potomak koji je vratio primljeno može posle ustupiočeve smrti zahtevati svoj nužni deo. Pri utvrđivanju njegovog nužnog dela delovi imovine koje je ostavilac ustupio ostalim potomcima i bračnom drugu smatraće se kao poklon.